Analiza Blokove pjesme "Ljepota je strašna", reći će vam. Analiza Blokove pjesme "Ljepota je strašna, reći će vam" Blokova ljepota je strašna, reći će vam analizu

Alexander Blok i Anna Akhmatova. Jedno doba, početak 20. stoljeća, dopušta nam da usporedimo stvaralaštvo ovih pjesnika. i životna sjecišta, biografski pojmovi i činjenica da je Blokova poezija utjecala na Ahmatovu, o čemu svjedoče Blokove reminiscencije u kasnijim pjesmama Ahmatove, i, takoreći, unutarnji, mentalni dijalog, pjesnikovo obraćanje pjesnikinji kroz ponor vremena. razdvajajući ih. Kasnije pjesme o Bloku ne nalikuju raspravi i ne pate od kritičke pristranosti. to je prije slika onoga koga je imenovala, izvučena iz dubine sjećanja i utjelovljena u poeziji Blokova poezija karakterizira snažan prodor u budućnost. Čitav sloj Blokove poezije je likovan ili katastrofalan, ali užitak, radostan ili strašan i prijeteći, ali proročanstvo u kojem je i najbeznadnija tama osvijetljena neizbježnom, strastvenom molitvom za svjetlo. Pojavi se, čudesno moje čudo! Nauči me da budem bistar
Oni dostojniji, Bože, Bože, neka vide tvoje kraljevstvo!

Nije ni čudo što je rekao: “Ako volite moje pjesme, (.) čitajte u njima o budućnosti” (8, 386).

Iza Blokovih stihova tinja svjetlost – neostvarive, bolne, ali postojane – ... nade i vjere (“Vjerujem: novo će stoljeće ustati”) u neko “novo”, doduše nevoljeno i neželjeno, ali obećavajuće “svježe ” život (7, 388 ). I u ime tog “novog” savjest je pjesnika pozivala da napusti voljeno “staro”. Je li tu rođen njegov romantični maksimalizam tijekom revolucionarnih godina? ". Ponovi sve. Uredite tako da sve postane novo; tako da naš lažljivi, prljavi, dosadni, ružni život postane pošten, čist, vedar i lijep život” (6, 12). I pritom: “Umjetnik treba znati da Rusija kakva je bila ne postoji i nikada više neće postojati. Europa koja je bila, nije i neće biti. Obje će se pojaviti, možda u deseterostrukom užasu, tako da će život postati nepodnošljiv. Ali užasa kakav je bio više neće biti. Svijet je ušao u novu eru" (6, 59). Svijet je ušao u novu eru. A Blok nije mogao živjeti u ovoj novoj eri. Ahmatova je to morala učiniti. U životu Akhmatove, Blokova "budućnost" postala je sadašnjost, a utjelovljena u poeziji - prošlost, povijest. Život je bez početka i kraja.

Alexander Blok, 1920. Fotograf - M.S. Nappelbaum

Istu poveznicu pažljiv će čitatelj svakako vidjeti u pjesmama dvojice velikih suvremenika – pjesnika srebrnog doba Aleksandra Bloka i Ane Ahmatove.

Kako piše poznati književni kritičar Viktor Žirmunski, ime Ane Ahmatove (rođene Gorenko) već u prvoj četvrtini 20. stoljeća “bilo je čvrsto povezano s imenom Bloka kao njezinog “učitelja”. Zanimljivo je da su Blok i Akhmatova bili zaslužni za nešto više od same kreativne prozivke. Pripisivali su im ljubavnu vezu.

Međutim, prema samoj Akhmatovi, njezini sastanci s Blokom bili su rijetki i uvijek su se odvijali u prisutnosti stranaca. No, unatoč prolaznosti tih susreta, za pjesnikinju su oni uvijek bili nešto vrlo važno i značajno. Tako da su mi se svi detalji, pa i oni na prvi pogled beznačajni, duboko urezali u pamćenje.

„Veliki broj odlomaka memoarske prirode koji se odnose na Bloka sačuvan je u radnim knjigama Ahmatove. Svi oni, kao i tiskani “Memoari”, prema šaljivoj definiciji samog pisca, u biti su napisani na temu: “O tome kako nisam imao aferu s Blokom”, piše Zhirmunsky. “Sva moja sjećanja na Bloka”, kaže Ahmatova u svojim bilješkama, “mogu stati na jednu stranicu običnog formata, a među njima je zanimljiva samo njegova rečenica o Lavu Tolstoju.”

Jednom, u razgovoru s Blokom, pjesnikinja mu je prenijela opasku pjesnika Benedicta Livshitsa, "da ga on, Blok, samim svojim postojanjem sprječava u pisanju poezije". Ahmatova se prisjeća da se “Blok nije nasmijao, već je sasvim ozbiljno odgovorio: “Razumijem to. Lav Tolstoj me sprječava da pišem.”

Jurij Anenkov. Portret Ane Akhmatove. 1921

Književni znanstvenici primjećuju da je Anna Andreevna posvetila pet pjesama Aleksandru Bloku. Prema nekim procjenama sedam, ali su dva bila bez izričite posvete. Prvi poznati je Blokov odgovor na njegov "madrigal" - "Došao sam posjetiti pjesnika...".

Akhmatova je posjetila pjesnika samo jednom - "jedne od posljednjih nedjelja trinaeste godine." Donijela je Bloku njegove knjige - "kako bi ih mogao upisivati." “Na svakoj je napisao jednostavno: “Akhmatova - Blok”... A na trećem tomu pjesnik je napisao madrigal posvećen meni: “Ljepota je strašna, reći će ti...”. Nikada nisam imala španjolski šal u kojem sam tamo prikazana, ali Blok je u to vrijeme buncao o Carmen i španjolizirao me”, piše pjesnikinja. Inače, nikada nije nosila crvenu ružu u kosi. Ovo je vrsta "madrigala" o kojoj govorimo:

“Ljepota je strašna” - reći će vam -
Bacit ćeš ga lijeno
Španjolski šal na ramenima,
Crvena ruža u kosi.
“Ljepota je jednostavna” - reći će vam -
Šareni šal nespretno
Sklonit ćeš dijete,
Crvena ruža je na podu.
Ali, odsutno slušajući
Za sve riječi koje zvuče svuda okolo,
Tužno ćete pomisliti
I ponavljaj sebi:
“Nisam strašljiv i nisam jednostavan;
Nisam toliko strašljiv da samo
Ubiti; Nisam tako jednostavan
Da ne znam koliko je život strašan"

“Odgovor” Bloku napisan je početkom siječnja. U pjesmi se, na pozadini realistične slike ruske zime, pojavljuje "psihološki portret" pjesnika, "također realističan, s dubokom perspektivom neizrečenih osjećaja" (Žirmunski V.M. "Teorija književnosti. Poetika. Stilistika" ”). Prostrana soba, zadimljeno poslijepodne, mraz na prozorima... A njegove oči:

Došao sam posjetiti pjesnika.
Točno u podne. Nedjelja.
Tišina u prostranoj sobi,
A vani je mraz
I grimizno sunce
Iznad čupavog sivog dima...
Kao tihi vlasnik
Jasno me gleda!
Oči su mu takve
Ono što bi svatko trebao zapamtiti;
Bolje da budem oprezan
Nemojte ih uopće gledati.
Ali razgovor će se pamtiti,
Zadimljeno poslijepodne, nedjelja
U sivoj i visokoj kući
Na morskim vratima Neve

Druga je pjesma napisana nakon Blokove smrti, u kolovozu 1921. Točnije, nakon njegova sprovoda na smolenskom groblju. Posljednje tri pjesme nastale su 1944.-1960.

U jednoj od tih posljednjih pjesama, datiranoj 1960., Ahmatova je jasno ocrtala svoj stav prema velikom pjesniku, nazvavši ga "tragičnim tenorom ere".

Konstantin Somov. Portret Aleksandra Bloka. 1907. godine

Važno je napomenuti da je, uza svo poštovanje koje je Ahmatova imala prema svom učitelju književnosti, jednom dopustila sebi da nelaskavo govori o njegovoj “Lijepoj dami”. Govorimo o Blokovoj supruzi - kćeri velikog kemičara Lyubov Mendeleeva. Iskreno govoreći, mnogi su Lyubin izgled smatrali uobičajenim, ali za Bloka to nije bilo važno. U njoj je vidio uzvišeni ideal, “sveto mjesto u duši”. Ali Ahmatova je kasnije ovako govorila o njoj: “Izgledala je poput nilskog konja koji se diže na stražnje noge. Oči su prorezi, nos cipela, obrazi jastuci”...

O osjećajima Akhmatove prema Bloku može se govoriti vrlo dugo. Ipak, na kraju bih želio citirati ulomak iz pjesnikinjinih bilježaka: “Bloka smatram ne samo najvećim pjesnikom prve četvrtine dvadesetog stoljeća, nego i čovjekom epohe, odnosno najkarakterističnijim predstavnikom svog vremena...”

Ahmatova priznaje da je briljantni pjesnik srebrnog doba zauzimao “posebno mjesto u životu cijele predrevolucionarne generacije”.

Poglavlje 5. Ljepota je strašna, reći će vam; ne vjeruj u ovo sranje

Izravno pitanje Tomu Splinteru: zašto si vezan za ove nakaze? Zar stvarno niste vidjeli ništa zanimljivije na svijetu? Uostalom, ti si slobodan, kao što samo smrtnik može biti slobodan u zemaljskoj dolini. I onda: jeste li se doista odlučili pozabaviti “moralom” (među svojim egzotičnim hobijem)? Jeste li se ikada pokušali pridružiti sekti shakera? Je li Sivka doista na takvom rollercoasteru da, ne daj Bože, još uvijek grebete pero na pitanja kako se zove, etika?

Ohohonyushki... Naši teški grijesi... Naravno, “moral” i “istina” uvijek su obrnuto proporcionalni broju zuba, kose i spolnoj potenciji. Što se tiče Toma Splintera, on je mlad, zgodan, drugim riječima, fit, a prijatelji su mu godina teoretske djece. Ali (reći će smokvenski domoljub) nije ni u tome stvar: što pravo Je li on, Tom, ovdje da se ruga našim lokalno proizvedenim šupcima? On, hulja, gomila pola stranice u nekom tridesetom kraljevstvu - vije se stranom patchportom.

I to je istina. Običaj Smokve je takav da je tamo kritika dopuštena isključivo na temelju kupona. Kakvi kuponi? Recimo da živite u slobodnoj zemlji, u ulici Iljiča. Progresivna paraliza? Ne, ne, ponavljam: u slobodnoj zemlji, u Iljićevoj ulici. Kako, ali stvarno -?.. A onda, mogu i ja pitati: kakva je ovo blažena moć, mogu li adresu? Ne prekidaj. I tako, prijavljeni ste tamo, na Iljiču - ili fizički živite na Iljiču, ali ste prijavljeni u Ulici Crvenih mitraljeza, nije bitno. Crveni mitraljezi - je li tu kockarnica, hram Božji, kuglana, Big Mac? U jednoj takvoj visokoj zgradi? tamo, tamo. I sada ste prijavljeni u Ulici crvenih mitraljeza - ili prijavljeni u Iljiču - u istom mjestu gdje fizički živite, pa prema tome imate pravo na karte. Kakvi kuponi? Pa, kakve vrste - suncokretovo ulje, tjestenina, komadić u rajčici, leđa pollocka, bomboni svježine. Ne, jasno je vremena su radikalno drugačija: drugačija je potrošnja, drugačija je hrana u koritu - pileće nogice, konzervirana votka "Aslanov" - oh, koliko divnih otkrića sprema nam trogloditski duh - "Wispa", "Nuss", "Fazer", "Hersheys" “, “Alpen Gold”, “Dove” , “Hellas”, “Schoggethen”... I na sve to imate pravo, jer iskreno postojite fizički, kao i svi drugi, kao i mi, kao svi mi, na Iljiču. Ulica u kojoj ste prijavljeni. Ili ovo: zapravo živite u ulici Iljiča, gdje vodite zajedničko kućanstvo sa susjedom u zajedničkoj kuhinji, građaninom N.N., a prijavljeni ste u ulici Crvenih mitraljezaca, a sada po mjestu prijave imate pravo na kupone kojima ostvarujete pravo na ishranu. A netko tko živi recimo u Bostonu gdje je prijavljen ima li pravo na takve kupone? Za takve beneficije, misliš? Čisti panj, br. Isto je i sa slobodom nepristranih izjava upućenih - wow! - jedna posebna zajednica.

Ili uzmimo ovaj slučaj. (Ovo je sve na pitanje: “Dolje ruke našešupci.”) Varlam Šalamov, zar ne? Poznajete li Šalamova? Čuo sam. Tako. Kad je izašao iz logora, ne iz pionirskog smisla, kasnije je u Smokvi nagomilao tako debelu knjigu – o strahotama logorskog života, života uopće. Ali po mom mišljenju, to je pogrešno. Što nije u redu? Ali imao je pravo pisati, logorska prašina, samo u logoru, mirno sjedeći. U logoru – da, imao je svako moralno pravo na to. A kad se zavalio – ne, izgubio je to pravo. Ako želite pisati o logoru, a ne o pionirskom kampu u smislu, sjedite u logoru. Razmišljam li dobro? Ista stvar.

Osim toga, Tom: jesi li ti tužitelj za štakora? žohar? stjenica? Sve ih je Gospod stvorio za ekološku ravnotežu. Ti ih ne trebaš, ali On treba; vjeruj mu, Tom. Gle, Kinezi: ubijali su vrapce praćkama, a na kraju - ekološka gada: namnožila se mušica, koju su vrapci, od postanka svijeta, pažljivo istrebljivali, a ona je već u pupoljku pojela pšenicu, a ja Moram reći, mnogo brže nego što su to ptice učinile. Kao rezultat toga, nema vrabaca, nema pšenice, minus amortizacija praćke, minus trošak zajedničkih napora da se njome upravlja.

“...mir i sloboda se ne mogu nametnuti. Kakvo pravo ja, Tom Splinter, imam bilo kome nametati mir i slobodu? Nijedan. Ja imam svoje ideje o vrtu zemaljskih radosti, Zhora Zhirnyago ima drugačije; jednima - tatori, a drugima - latori. I onda – mogu li se pohvaliti? Jako se volim pohvaliti. Strašan grijeh. Ali kad si sam, grehota je ne pohvaliti se.

Ovo je moj dragocjeni dan. Ustajem iz kreveta kad se osjećam poletno (a ako se ne osjećam poletno, ne ustajem uopće), iz obaveze - samo da služim i ugodim sebi. Sveta dužnost pojedinca. Srcem punim radosti i blaženstva zahvaljujem raznim ekumenskim bogovima na ovoj prilici. Živo, s neugasivom dirljivošću uživam u činjenici da nisam dužan vidjeti ljude koji mojoj pameti nisu potrebni, koji su mom srcu tuđi, niti, zabranjuj svecima, čuti. Uzmem knjigu, čitam s bilo kojeg mjesta, odem u šumu, idem na more - ili ne idem nigdje i ne idem nigdje.

I tako – svaki dan. S prozora kupaonice možete vidjeti kobile i ždrijebe - neke su bijele boje šećera, neke su srebrne, neke su boje čokolade. U travi-mravici pod prozorom dnevne sobe - kapljice žive - kotrljaju se zečevi.

A ponekad se navučete na DVD-e. Napumpani klasičnim snovima vašeg djetinjstva. A ponekad se toliko napumpate da iznenada požurite (na što niste ni pomislili trenutak prije) nazvati i nazvati pretplatnike iz svog prošlog života. Doletiš kao kakva ilegalna kaldrma, meteor više sile - i tvoj poziv prekine plodnu bračnu komunikaciju ("Uvijek negdje stavljaš poklopac od zelenkaste posude! Uvijek ga negdje zabijaš...")

Čudan život... Napričat ćete se za troznamenkastu svotu, uzburkati zajedničke duše - i natrag u svoju suverenu kraljevinu, gdje su knjige u kući, orgulje u crkvi, vrbe (s kosom) obeščašćenih djevojaka koje su izvodile filmske zvijezde 60-ih), svijetle trave kraj ribnjaka, žabe, lisice i vjeverice, a tu su i nepomične čaplje, kao iz kartona izrezane (kao da su sami sebi predsjednici), i labudovi - bijeli i crni graciozni buketi na zrcalnoj površini jezera - a tu su i patke, a tu su i njihovi muževi, drake, a tu su i Lysyanka (razmišljajući o tome, turisti iz Smokvena tradicionalno u svojoj lakoći uzvikuju: "Kako su ukusni!") , a tu su i narcisi - u proljeće u šumarku kod benzinske postaje - narančasti, limunski, snježnobijeli. Kraljevstvo Narcisa, čije se gorko vino razlijeva večernjim zrakom, a nitko ih ne uništava...

A doma vas čeka video droga... kino kokain... A zrak s balkona čist, čist! Miriše na trešnju... tišina!.. I znaš: sutra opet, hvala Bogu, ne diži se nikud, ne bježi nikuda, nitko, nitko te neće mučiti!..

I sve sam to sam postigao.”

Inače, epidemiološki podaci u proučavanju etiologije i patogeneze (postanka i razvoja) raznih zaraznih bolesti, kao i prirodnih područja na kojima njihov uzročnik cirkulira, kao i putova njihova širenja - što god se govorilo, slično sličnim faktorima u masovnim društvenim psihozama...

Da, dakle, Toma pri sastavljanju ovih bilješki vodi neugasivi znanstveni istraživački interes: užasno je znatiželjno prepoznati, ispitati i analizirati morfologiju patogena! Imenovati ono što oči vide... Iako rijetko tko od neupućenih zna da se u medicinskoj praksi, posebice kada je riječ o mikro i makromorfologiji, koriste desetice i stotine već spreman točnije, strogo fiksirane, nevjerojatno figurativne metafore! (Olesha bi pozelenjela od zavisti.) U osnovi, međutim, čudno (samo ne čudno), većina tih metafora ima gastronomska pristranost(Linija Zhirnyagin) - pa, na primjer: "zrna kave" (gonokoki), "heljdina kaša" (vrsta patoloških krvnih stanica), "žele od malina" (krvava sluz s određenom lezijom rektuma) itd.

Dobro onda! To je svakodnevna stvar: “kruh naš svagdanji” je svesvoj, inertan, opće razumljiv kod...

Za čovjeka s mikroskopom ne postoje ni leptiri ni spirohete.

(Evo ga, tendencioznost! - protrlja nestašne šape mali kritičar. - Gospodin Splinter bi se još petljao oko mikroskopa - u vrijeme kad mi... kad smo tu... mi-s-s-s!.. mu-u -ooh!.. Da! Vidimo kroz teleskope!.. Vidimo istinu!.. Ostaje samo da žalimo autora... ime Kristovo je uzalud.. .milost je nepoznata autoru... ali znamo... mi-s-s-s !.. mu-u-u-u!.. prolazimo kroz najveće testove... najviše ciljeve... kobne izbore sudbina. .. transparentno izražena volja neba... pročišćenje... misija...)

Svatko tko nije sklon uroniti pod mikroskop, dakle gotovo svatko, a ne samo kritičar obilježen kreativnom nemoći – dakle, svatko, naravno, ne razmišlja o tome da svaki predmet svakodnevnog života – i čak i posebno "odvratan" - izmet, Zhirnyaginova mast, urin - dakle, bilo koji predmet bez iznimke, s određenim povećanjem njegovih mikročestica (i naknadnim promatranjem istih s te teško dostupne, djevičanske točke gdje razumnik nikada nije stupiti nogom) - takav bi objekt mogao zasjati neviđenom ljepotom. Pobjednička ljepota - i istina drugih veličina.

Pa, na primjer. Uzmimo već spomenuti urin - urin, to jest - i on je očito patološki: evo ga, mutnog, smrdljivog, "postaje žuto-zelen" u litrenoj teglici Salut kiselih rajčica. Stavite deset mililitara u epruvetu i centrifugirajte. Razmažimo čestice sedimenta po predmetnom stakalcu... Pustimo da se osuši... Pritisnite ga na vrh pokrovnim stakalcem, stavite na pozornicu, usmjerite svjetlo zrcalom... Sada - idemo pritisnuti zamjenjive leće. .. oblačno... oblačno... malo oblačno.. .

Ali ovdje! - pod određenim povećanjem konačno ga vidite: velikodušne, svjetlucave raspršene dijamante - njihove ogromne grozdove i druze - svjetlucave špilje dijamanata čvrste poput snijega - ali ovdje vitrine za nakit kraljevski emitiraju planinski svjetlosni tok - svi dijamanti svijet, nevjerojatno uglačan, s igrom bezbrojnih aspekata - dijamanata drugog, nježnog i besprijekornog Svemira - koje je netko tajanstveno i nesebično rasuo po tihoj, napuštenoj zvijezdi tvoje zjenice...

Laboranti psuju... Smrdi što smrdi... A ti svoje bogatstvo gledaš sa skrivenom pohlepom. Oni podsjećaju na nevjerojatne ljepotice na dnu kaleidoskopskog bunara.

...Kaleidoskop je bio pravi fakir (pre-sti-di-zhi-tator) - u predškolskom angino-ospičnom raju. U tom je raju ljubav tvoje majke, oca i bake dodatno umnožena težinom tvoje bolesti... Na dnu kaleidoskopskog bunara, na svakom koraku ili čak - ah! - nemaran pokret - čulo se divno, jedinstveno šuštanje - poput lepršanja trepavica nevidljive princeze. I svaki put je izbio novorođeni raj! S jednokratnim, neopozivim, nikad ponovljenim uzorkom... Svaki novorođeni obrazac nastao je uništenjem, nestajanjem i zaboravom prethodnog...

Marija Petrovna! - vičeš. - Ne, samo pogledajte što je u urinu ovog tipa...

Ivanova”, potakne Marija Petrovna. - Gle, posoli dosta... gle, posoli... rečeno je: ne jedi meso noću...

Ne ali kako je lijepo, Marija Petrovna!..

S bubrezima mora živjeti najviše tri dana... - Marija Petrovna zapali cigaretu. - A on, guska, jučer je napunio trbuh, kao na Malanjinoj svadbi... I, valjda, zalio se mumlanjem... Njegova djevojka, budala, ovnovi subotom mumlaju u termoforu... On stavlja mu termofor na trbuh, stenje - i sad se napinje, kao da rađa! - Da, uvuče ga u WC - misli, ne znam...

Ali kakvi dijamanti! osam karata! deset karata!! dvadeset karata!!! Prelijepo je, zar ne?!

Lijepo, lijepo... - mrmlja pomirljivo Marija Petrovna...

(Somnambulno potapšavši svoje borbeno i debelo bedro, poput neprijateljskog cepelina, - vadi iz preklopnog džepa okruglo ogledalo s napuklim plastičnim rubom - i spljoštenu sisaljku ruža, mokro i besramno viri iz otrcanog cilindra, poput muški organ ljubavi i parenja, to jest, oštro pokazujući svoje velike zube s gornjim zlatnim očnjacima i šireći cijelu dinu nabora na prednjem dijelu glave, Marija Petrovna - uz gestu "gubi se" - nespretno zabija crvenu sisaljku pravo u njezin okrugli nos, Mary ugodno opsuje - i napušta pozornicu, s čuđenjem i ogorčenjem na licu.

Sada je jasno zašto Tom mikroskopira sve vrste zlih duhova?

"Ljepota je strašna", reći će vam,
Bacit ćeš ga lijeno
Španjolski šal na ramenima,
Crvena ruža u kosi.

“Ljepota je jednostavna” – reći će vam,
Šareni šal nespretno
Sklonit ćeš dijete,
Crvena ruža je na podu.
A. Blok Ani Ahmatovoj

Ljepota je jasna riječ,
a ja tome po navici težim.
Ruža je uredno izrezana,
Samo ću se ubosti na trn.

Što je bila draža - rasla je,
pada kao latica u vrtu,
veze između prošlosti i budućnosti
oživljavanje živim cvijetom?

Postoje pjesme - razlikuju se ljepotom,
Rima je preklopiva, slog također.
Zašto volim druge -
one gdje je život jednostavan dijalog.

Neka riječi budu malo pomiješane -
Ovo je crvena nit nježnosti.
Ovdje je suho cvijeće obavijeno snom,
zavij ga i počet će pričati.

I reći će: divni su znakovi,
što je Zemlji suđeno da dobije.
Strast je očarana žaljenjem -
plavi veo izvan prozora.

Zamolit ću sebe za tanku vrpcu,
Sami ste naučili bacati magiju.
Zajedno se sjećamo zvučnih pjesama -
crveno i plavo, ne možete reći.

I prozračne su staze između zvijezda
ljepota nam je dodijeljena.
Vidiš, čarolija je još uvijek zločesta,
ne vjeruju uvijek snovima.

Daj da te pogledam u oči,
ondje ću ispitati svoju ljepotu.
Možete, naravno, pričati o njoj,
ali da li te zato volim?

Recenzije

Lidija! Da, događa se - čini se da su pjesme dobre, ali vas uopće ne dotiču. A ponekad je jednom pročitaš i nikad je nećeš zaboraviti, u njoj su osjećaji, život, energija...
Vrlo nježna, iskrena pjesma!

Gledaj me s divljenjem!
Neka tvoje oci govore o ljubavi...
Budimo sretni svaki trenutak
Što su vaši kolege radili s vama?

Radost i inspiracija tebi, Lidija!
S toplinom srca,

Divno je kada svijetli osjećaji odjekuju u duši druge osobe! Ali koliko smo često zatvoreni jedni od drugih. Ljubav je prava i ima svoje zakone! Margarita, neka tvoji redovi uđu duboko u srce voljene osobe i u srca svih čitatelja!
Hvala vam!

Dnevna publika portala Stikhi.ru je oko 200 tisuća posjetitelja, koji ukupno pogledaju više od dva milijuna stranica prema brojaču posjećenosti koji se nalazi desno od ovog teksta. Svaki stupac sadrži dva broja: broj pregleda i broj posjetitelja.

Anna Akhmatova

Bacit ćeš ga lijeno
Španjolski šal na ramenima,
Crvena ruža u kosi.

Šareni šal nespretno
Sklonit ćeš dijete,
Crvena ruža je na podu.

Ali, odsutno slušajući
Za sve riječi koje zvuče svuda okolo,
Tužno ćete pomisliti
I ponavljaj sebi:

“Nisam strašljiv i nisam jednostavan;
Nisam toliko strašljiv da samo
Ubiti; Nisam tako jednostavan
Da ne znaju koliko je život strašan.”

U analizi ove pjesme namjerno se apstrahiramo od izvantekstualnih veza - prikaz povijesti poznanstva Bloka i Akhmatove, biografski komentar teksta, uspoređujući ga s pjesmom A. Akhmatove „Došao sam posjetiti pjesnika.. .”, na što je Blok odgovorio analiziranim djelom. Svi ovi aspekti, sve do onog najopćenitijeg: Blokov odnos prema akmeizmu u nastajanju i mladim pjesnicima koji su se pridružili tom pokretu, apsolutno su neophodni za potpuno razumijevanje teksta. No, da bi bilo uključeno u složeni sustav vanjskih veza, djelo mora biti tekst, odnosno mora imati svoju specifičnu unutarnju organizaciju, koja može i treba biti predmetom posve samostalne analize. Ova analiza je naš zadatak.

Sižejna osnova lirske pjesme izgrađena je kao prijevod cjelokupne raznolikosti životnih situacija na poseban umjetnički jezik, u kojem se sve bogatstvo mogućih nominalnih elemenata svodi na tri glavne mogućnosti:

1. Onaj koji govori je "ja"
2. Onaj kome se obraća je "ti"
3. Onaj tko nije ni prvi ni drugi je “on”.

Budući da se svaki od ovih elemenata može koristiti u jednini ili množini, imamo sustav osobnih zamjenica. Možemo reći da su lirski zapleti životne situacije prevedene na jezik sustava prirodnojezičnih zamjenica.

Tradicionalna lirska shema "ja - ti" u Blokovu je tekstu znatno deformirana. Autorovo “ja” kao neko očito središte organizacije teksta uopće nije zadano. No, ona je prisutna u skrivenom obliku, otkriva se prije svega u tome što je drugo semantičko središte dano u obliku zamjenice u drugom licu – onaj kome se obraća. A to podrazumijeva prisutnost adresata - nekog drugog središta u konstrukciji teksta, koji zauzima poziciju "ja". Istodobno, zamjenica u drugom licu nije navedena u obliku “vi”, tradicionalno prihvaćenom za tekstove i stoga neutralnom, već u specifičnom “pristojnom” obliku “Vi”. Time se odmah uspostavlja tip odnosa među strukturnim središtima teksta. Ako formula “Ja - ti” radnju prenosi u apstraktno-lirski prostor u kojem su glumački likovi sublimirane figure, onda se u obraćanju “Ti” lirski svijet spaja sa svijetom svakidašnjice (već: stvarno postojeće u doba Blok i u njegovu krugu), daje sve Tekst karakterizira neočekivana veza sa svakodnevnim i biografskim sustavima. No činjenica da su smješteni na strukturno mjesto lirike daje im općenitije značenje: ne kopiraju svakodnevne odnose, već ih modeliraju.

Djelo je strukturirano na način da autorovo “ja”, iako se jasno pojavljuje kao nositelj stajališta, nije nositelj teksta. Predstavlja "lice bez govora". To je naglašeno činjenicom da se dijalog ne vodi između “ja” i “ti”, nego između “ti” i neke krajnje uopćene i bezlične treće strane, skrivene u nejasno osobnim frazama “oni će ti reći” i spominjanju “riječi koje se okolo čuju.”

Prve dvije strofe, posvećene govorima ovog “trećeg” i reakciji “Ti” na njih, građene su pokaznim paralelizmom.

"Ljepota je strašna", reći će vam,
Bacit ćeš ga lijeno
Španjolski šal na ramenima,
Crvena ruža u kosi.

“Ljepota je jednostavna” - reći će vam -
Šareni šal nespretno
Sklonit ćeš dijete,
Crvena ruža je na podu.

U paralelno izgrađenim strofama “oni” govore suprotne stvari, a junakinja pjesme, o kojoj je Blok u grubom nacrtu napisao “poslušna glasinama”, nijemim ponašanjem izražava suglasnost s obje “svoje” ocjene, od kojih svaka transformira cijela slika kao cjelina.

Ako je "ljepota strašna", tada "šal" postaje "španjolski", a ako je "jednostavan" - "šaren" ("strašno" je povezano sa "španjolskim" samo semantički, a u paru "jednostavno - šareno", osim toga semantičkoj vezi postoji i zvučna veza - ponovi " prst — pstr"); u prvom slučaju je “lijeno” prebačeno preko ramena, u drugom se njime “nespretno” pokriva dijete. U prvom slučaju, “Ti” se stilizira u duhu konvencionalne književne i kazališne Španjolske, u drugom, u lijepom domaćem ambijentu, otkriva svoju mladenačku nesposobnost.

Prve dvije strofe namjerno su konvencionalne: uvode se dvije klišejske slike kroz čiju prizmu junakinja shvaća (i shvaća samu sebe). U prvom slučaju, to je Carmen, slika izvedena za Bloka u ovim godinama dubokog značenja i uključuje cijeli kompleks dodatnih značenja. U drugom je Madonna, djevojka-žena koja spaja čistoću, bestrasnost i majčinstvo. Iza prve su Španjolska i opera, iza druge Italija i prerafaelitsko slikarstvo.

Treća strofa odvaja junakinju od slike koju o njoj “oni” stvaraju (a s kojom se ona ne svađa) u prethodnim strofama.

Dijalog između junakinje i “njih” odvija se na specifičan način. Pjesma je kompozicijski građena kao lanac od tri karike:

I. “Oni” - verbalni tekst; "Vi" je tekstualna gesta.
Odnos među tekstovima: potpuna korespondencija.

II. “Oni” je verbalni tekst; "Vi" - tekstualna gesta, poza (naznačeno, ali nije navedeno).
Odnos među tekstovima: divergencija.

III. “Oni” - bez teksta; “Vi” je verbalni tekst.
Odnos među tekstovima: “Vi” pobijate “njih”.

Verbalni tekst u segmentima I i III dat je u prvom licu. Ponašanje junakinje prikazano je sve većom dinamikom: gesta - poza - unutarnji monolog. Međutim, kretanje je posvuda sporo, s tendencijom slikovitosti. To se prenosi značenjima riječi "odsutno slušanje", "tužno razmišljanje".

Četvrta strofa je završna. Prepirka s “njima” nije ostvarena kao odbacivanje “njihovih” misli, već kao otkrivanje veće složenosti junakinje, njezine sposobnosti spajanja različitih suština. Posljednja strofa temelji se na nijekanju elementarne logike u ime složenijih veza. Posljednja tri stiha posljednje strofe poriču, baš kao i prvi, “njihove” riječi. Međutim, ovo izjednačava dvije različite izjave:

Međutim, ovo je samo dio općeg principa izgradnje strofe. Značenje riječi u posljednjoj strofi ponešto se mijenja u odnosu na ostale. Iste se riječi koriste iu drugim značenjima. To proširuje sam koncept značenja riječi i daje mu veću nestabilnost. Naglo povećanje uloge lokalne semantike, koja se javlja samo u određenom tekstu - budući da posljednja strofa uvijek zauzima posebno mjesto u pjesmi - dovodi do činjenice da se upravo ta neobična značenja počinju percipirati kao istinita. Tekst nas uvodi u svijet u kojem riječi znače više od onoga što znače.

Prije svega, kada uz izjavu “Ljepota je strašna” slijedi odgovor “nije strašna”<…>“ja”, nalazimo se pred karakterističnom zamjenom: “ja”, koje je povezano s pojmom krajnje konkretnosti, zamjenjuje apstraktni pojam (tek iz ovog konteksta postaje jasno da je u prvom i drugom slučaju “ljepota”) bila perifrastična zamjena osobno konkretnog pojma) . Samo zato što "strašno" ili "jednostavno" u svakom od ovih slučajeva djeluju kao sastavni dijelovi raznih kombinacija, njihova se semantika donekle mijenja. Ali to je samo dio općeg sustava vrijednosnih promjena. "Ja sam jednostavan" omogućuje nam tumačenje "jednostavnog", uključujući ga u kontekste koji će, kada se transformira izraz "ljepota je jednostavna", biti netočni. Ali izrazi "samo ubij" i "Nisam tako jednostavan, / Da ne znam koliko je život strašan" daju potpuno različita značenja za "jednostavno", "jednostavno". I premda se obje ove skupine značenja mogu zamijeniti izrazom "Nisam samo ja", one ne mogu zamijeniti jedna drugu. Homonimija je ta koja ovdje otkriva dubinu semantičkih razlika. Riječ “strašno” korištena je tri puta u posljednjoj strofi, i sva tri puta u kontekstu koji isključuje dvosmislenost. Ne radi se samo o tome da se u prva dva slučaja povezuje s poricanjem, au drugom s potvrđivanjem, nego i da konteksti “ja sam strašan” i “život je strašan” impliciraju sasvim različite sadržaje ove riječi.

Svijet složenosti, shvaćanja života u njegovoj cjelini i mudrosti stvoren u posljednjoj strofi junakinja gradi u obliku monologa. To proturječi ženstvenosti i mladosti svijeta junakinje u prvim strofama. Taj kontrast postaje aktivni strukturni čimbenik zbog činjenice da su prve strofe strukturirane kao dijalog između dva gledišta - junakinje i „njih“, a posljednja strofa je njezin monolog. Čini se da pjesnikovo gledište ne postoji u tekstu. Međutim, leksička razina ovdje dolazi u sukob sa sintaktičkom. Kaže nam da iako u tekstu nema autorskog monologa, problem je složeniji. Monolog junakinje nisu njezine prave riječi, već ono što je mogla reći. Uostalom, ona ih "ponavlja u sebi". Kako ih autor poznaje? Odgovor može biti samo jedan: to su njegove riječi, njegovo gledište.

Stoga je cijela pjesma dijalog. U prvim strofama vodi se razgovor između “tebe” i “njih”, pri čemu “oni” dominiraju, a “ti” slijediš “njih”. U posljednjoj strofi dva su glasa: “moj” (autora) i “tvoj”, ali su toliko stopljeni da se čine kao jedan. Iz toga proizlazi da “Ti” u cijelom tekstu nije sebi ravna, a njegova složena svestranost, sposobnost da istovremeno bude mudra, poput autora, lijepa sa ženskim (i svjetovnim, i kazališno-španjolskim) šarmom, pokrivena u čar mladog majčinstva i poezije, naivno ovisne o tuđem mišljenju i pune nadmoći nad tim mišljenjem, stvara semantički kapacitet teksta na razini vokabulara i sintaktičko-kompozicijske strukture.

Složena polifonija značenja na ovoj razini dopunjena je posebnom strukturom nižih elemenata. Čitateljeva percepcija teksta je osjećaj njegove krajnje jednostavnosti. Međutim, jednostavnost ne znači "nestrukturirana". Niska aktivnost ritmičke i strofičke razine te odsutnost rime nadoknađuje se aktivnom organizacijom fonologije teksta. Budući da vokalizam i konsonantizam ovdje daju različite organizacijske sheme, a ukupni zbroj značenja uključuje i sukob koji nastaje, razmotrit ćemo svaki od sustava zasebno.

Naglašeni samoglasnici u tekstu raspoređeni su na sljedeći način:

Distribucija naglašenih samoglasnika daje sljedeću sliku:

Usporedbe radi, donosimo podatke o pjesmi “Kiša i bljuzgavica na ulici...”, nastaloj u istom razdoblju, a sličnoj po osnovnim pokazateljima (broj stihova i naglašenih samoglasnika u stihu):

Shvaćajući da bi, naravno, bilo potrebno usporediti te podatke s odgovarajućim statističkim pokazateljima u svim Blokovim tekstovima (takvi izračuni još nisu dostupni) i s prosječnim statističkim podacima o raspodjeli samoglasnika u ruskom nepoetskom govoru, mi može ipak zaključiti da je za osjećaj fonološke Organizacija teksta ovih podataka sasvim dovoljna.

Pogledajmo neka obilježja ove organizacije.

Unutar vokalizma vodeći fonem je "a". Prvi stih ne samo da daje naglašenu inerciju te dominacije (obrazac vokalizma prvog stiha izgleda ovako: “a-a-a-a-a-a-a-u”), nego ima i ulogu fonološkog lajtmotiva cijele pjesme; daljnje preinake – do potpunog uništenja ove inercije – moguće su upravo zato što je tako otvoreno dana na početku. Naglašeno "a" povezuje, poput konca, niz riječi, tvoreći lanac pojmova koji se u tekstu pojavljuju kao značenjski bliski (kao što govorimo o mjesnim sinonimima i antonimima pjesničkoga teksta, mogli bismo govoriti i o mjesnim). semantička gnijezda koja u pjesničkom tekstu imaju istu ulogu kao srodne skupine u nefikcijskom tekstu):

ljepota
zastrašujuće
Crvena

Konvergencija ovih pojmova stvara nova značenja, aktualizira neka tradicionalna, a gasi druga. Tako se na raskrižju pojmova “strašno” i “crveno” pojavljuje nešto čega u tekstu nema, ali jasno utječe na njegovu percepciju – “krv”. Osim te implicirane, ali neimenovane riječi, iznenadna pojava “ubiti” u posljednjoj strofi bila bi potpuno neshvatljiva.

Pritom se u prvoj strofi oblikuje neki dijalog na fonološkoj razini. Jednu skupinu čine stražnji samoglasnici (gdje dominira "a"), drugu prednji samoglasnici + "s". “I/s” dominira u ovoj seriji. Ovdje se također formira "srodni" niz:

Vas
lijen
ramena

Zanimljivo je da u tom pogledu par “Ti - Ti” ne izgleda kao dva oblika iste paradigme, već kao suprotne primjedbe u dijalogu. “Crveni”, “strašni” i “lijepi” svijet je svijet koji “oni” nameću “vama” (“oni” su određena vrsta kulturne tradicije, određeni pečat za poimanje života). Skupina “i/s” gradi poetsko “Ti” - reakcija junakinje: “nabaci se” - “lijeno” - “ramena”. U isto vrijeme, "baciti" i "španjolski" predstavljaju sintezu ovog zvučnog spora: "baciti" - "a - i - i - e" - prijelaz iz prve skupine u drugu, a "španjolski" - " i - a - y - y” - prijelaz iz druge skupine u niz dat u prvom stihu - “a - y”. To je također posebna uloga riječi "crveno", koja djeluje kao spajanje grupe "ljepota" - "strašno", izgrađeno samo na "a" i "ti" s jednim samoglasnikom "y".

Objašnjivi kliše koji nude “oni” je privlačan, smislen i zastrašujući, ali junakinja je pasivna i spremna ga prihvatiti.

Druga strofa počinje stihom iste zvučne organizacije. Istina, postoji razlika već u prvom stihu. Iako se njegova vokalizacija izgovara isto:

a - a - a - a - a - a - y,

ali nisu svi ovi "a" ekvivalentni: neki od njih su fonemi, drugi su samo izgovorne varijante fonema "o". Donekle je to bio slučaj u prvom stihu prve strofe, ali razlika je vrlo velika. Nije stvar u tome da je takav slučaj jedan od sedam, nego su ovdje dva. U glavnoj riječi prve strofe - "strašno" - oba su "a" fonemska, a druga je "jednostavna" - prvo "a" samo je "prerušeno" "o". Ovo je vrlo značajno, budući da fonem "o" u ovoj strofi iz skupine "stražnjeg reda", nasuprot "a", dobiva samostalno strukturno značenje. Ako je u izrazu "ljepota je strašna" (a - a/o -a - a - a) "a/o" skriveno pod utjecajem opće inercije, onda u slučaju "ljepota je jednostavna" dobivamo simetričnu organizacija “a - a/o - a - a/o - a", što ga odmah čini strukturno značajnim. Uz suglasničku skupinu, kao što ćemo vidjeti kasnije, "jednostavno" je povezano s "šarolikim" (prst - pstr), a vokalizmi čine skupinu:

odijelo
nespretno
pokriti
dijete.

Budući da je posebna uloga "crvenog" u prvoj strofi postavila inerciju visokog "bojanja", antitetičnost opće strukture već nas postavlja na potragu za antonimom boje. Ovdje ispada “šarenilo”, koje kondenzira značenja domaćinstva, nesposobnosti, mladosti i majčinstva. “u” igra posebnu ulogu u ovoj strofi. Nalazi se u kombinacijama ne s "a", već s grupom "e - i - o" ("nevješto": e - y - e - o, "ti ćeš pokriti": y - o - e - e). U antitetičkoj suprotnosti stihova:

Crvena ruža u kosi,
Crvena ruža - na podu -

opozicija završnog naglašenog “a” - “y” poprima karakter opozicije “gore – dno”, što se na semantičkoj razini lako tumači kao trijumf ili poniženje “crvene ruže” - cijele semantičke skupine ljepote, strašne i crvene.

Budući da je prva strofa u suprotnosti s drugom kao "crvena" - "šarena", od posebne je važnosti da je prva izgrađena na ponavljanju jednog fonema (naime "a"), a druga - na kombinacijama različitih. To jest, u prvom slučaju fonem je značajan, u drugom - njegovi elementi. To se, pri uspostavljanju podudarnosti između fonoloških i kolorističkih značenja, tumači kao ikonički znak šarolikosti.

Treća strofa je "nebojana". To dolazi do izražaja kako u nedostatku kolorističkih epiteta tako iu nemogućnosti otkrivanja vokalnih dominanti strofe.

Posljednja strofa, tvoreći kompozicijski prsten, jednako je demonstrativno izgrađena na temelju “a” kao i prva (ova dobiva posebno značenje, jer na razini riječi negira prvu). Nesklad je predstavljen samo naglašenim "s" u riječi "život". Tim je značajniji jer je to jedino naglašeno "ne" u strofi. Odmah se povezuje u jednu semantičku grupu s "Vi". A činjenica da se "život" - najsadržajniji i najznačajniji koncept - ispostavlja da je antonim junakinje na razini sintakse (nisam ja, nego život koji je strašan), a na fonološkoj razini sinonim (ili bolje rečeno , "jednokorijenska" riječ), daje slici junakinje složenost koja je i konstruktivna ideja pjesme.

Konsonantizmi teksta tvore posebnu strukturu, u određenoj mjeri paralelnu s vokalizmima, au isto vrijeme s njima u sukobu. U suglasničkoj organizaciji teksta, relativno gledano, jasno se razlikuju “crvena” i “šarena” skupina. Prvi je obilježen: 1) gluhoćom; “k”, “s”, “t”, “w”, “p” se skupljaju ovdje; 2) koncentracija suglasnika u skupinama. Drugi - 1) zvučnost; ovdje prevladavaju glatke; 2) "otpušten"; ako je u prvoj skupini omjer samoglasnika i suglasnika 1:2 ili 1:3, onda je u drugoj 1:1.

Fonološka ponavljanja suglasnika tvore određene veze među riječima.

Transformacije zvuka u ovom se slučaju događaju sasvim prirodno. U ovom slučaju, s jedne strane, aktiviraju se fonemi uključeni u ponavljajuću zvučnu jezgru, as druge strane, oni koji se ne ponavljaju, kao što je "sh" u prvom slučaju ili "k" u drugom. Oni djeluju kao diferencijalna obilježja. Otuda pojačano značenje spojeva “š” s dominantnim “a” u riječi “šal” (treći stih prve strofe) i “kr” u drugoj strofi, gdje se ta kombinacija ponavlja u odbačenoj (oba zaplet - “na podu”, i konstruktivno) “crveno”, a za razliku od njega “pokrit ćeš” i “dijete”.

Međutim, usprkos svim suprotnostima "crveno - šareno", ovi pojmovi (riječi) tvore par koji je neutraliziran na metarazini ne samo zato što tvore arhisem "boja", već i zato što imaju opipljivu zajedničku fonološku jezgru. Ovom skupu suglasnika s kombinacijom eksplozivnog i glatkog, bezvučnog i zvučnog suprotstavlja se upotreba pojedinačnih suglasnika na vokalnoj pozadini. "Vi" postajete središte ove grupe. U njoj veliko mjesto zauzimaju sonoranti i poluglasnici. To su riječi kao što su "nespretno", "obraćam pažnju", "razmisli o tome". Njihov semantički odnos je očit - svi su povezani sa svijetom junakinje. U posljednjoj strofi sintetizirane su te dvije tendencije. Dakle, riječ “ubiti” (jedina crtica), smještena u izuzetnom sintaktičkom položaju u stihu, prema vrsti konsonantske organizacije pripada skupini s “domaćom” semantikom, a to doprinosi iznenađenju, tj. značaj njegovog informacijskog opterećenja.

Sažmemo li ovako dobivenu sliku nepotpuno podudarnih poredaka na različitim strukturnim razinama teksta, dobivamo otprilike sljedeće:

Prva strofa je govor određenog općeg kolektivnog promatrača, uzet pod navodnike, i opis ponašanja junakinje koji mu je semantički sličan. Junakinja se slaže s ovim glasom. Druga strofa je građena na isti način. Jedina je razlika u tome što u svakoj od njih “glas” govori suprotno i, sukladno tome, ponašanje junakinje konstruirano je na suprotan način. Čini se da u tekstu nema autorovog suda, njegovog “gledišta”.

Treća strofa je prijelaz. U pogledu svih strukturnih pokazatelja, otklanja probleme prva dva.

Četvrta predstavlja povratak, koji istovremeno sadrži ponavljanje i negaciju prvih strofa. Sinteza je data u obliku izravnog govora junakinje, odnosno nedvojbeno iznosi njezino stajalište. Međutim, taj izravni govor nije stvaran, već unutarnji monolog, koji je autoru poznat samo zato što se podudara s autorovim objašnjenjem ličnosti junakinje (sintaktički je riječ o istom tipu fraze: „Odgovarajući na ovo mogli biste reći ”), odnosno, to je i autor izravnog govora. Ako se u prvim strofama gledište junakinje podudara s općim mišljenjem, onda se u drugom kombinira s Blokovim glasom.

Slika poetskog "Ti" otkriva se u sljedećem pokretu:

Carmen ——→ Madonna ——→ osoba čiji unutarnji svijet prkosi standardnim objašnjenjima (pjesnik)

Očito je približavanje tog “Ti” i pjesničkog “ja” autora. Ali važno je i sljedeće: prve dvije karike lanca date su kao nešto vanjsko za Bloka - "njihova" i "vaša" (a ne "moja") procjena. No, znamo koliko su simboli Carmen i Madonna važni za Blokovu liriku i koliko pripadaju njegovom pjesničkom svijetu. To proturječje nije vanjsko i slučajno, već unutarnje, strukturalno smisleno.

Slike Carmen i Madonne u Blokovim tekstovima su varijante ženskog principa i uvijek se suprotstavljaju lirskom "ja" kao strastvenom zemaljskom ili uzvišenom nebeskom, ali uvijek vanjskom principu. Slika pjesnika u stihovima povezana je s unutarnjim svijetom "ja", pa je znak "muško" / "žensko" za njega irelevantan (kao za Lermontovljeve borove i palme). Slika je komplicirana i bliska Blokovom lirskom "ja".

U nizu koji smo uočili dolazi do slabljenja specifičnog ženskog (vrlo jasno naglašenog u prvim karikama) i istovremenog kretanja junakinje iz svijeta izvanjskoga prema “ja” prema unutarnjem.

Ali sastav prstena dovodi do činjenice da pobijanje prvih karika ne znači njihovo uništenje. Sačuvani su šarm ženstvenosti i odvojenost junakinje od autora, tvoreći samo strukturnu napetost sa sintetskom slikom posljednje strofe.

Specifična konstrukcija teksta omogućuje Bloku da čitatelju prenese ideju koja je mnogo složenija od zbroja značenja pojedinih riječi. Istodobno, ispreplitanje različitih stajališta, izraženih izravnim govorom koji dolazi iz nekoliko subjekata, ispada složeno izgrađen autorov monolog.

A činjenica da je autorov tekst dan u obliku monologa junakinje (inače bi to bila još jedna interpretacija izvana, koju "vama" nude stranci) ne umanjuje njegovu povezanost s Blokovim svijetom. Posljednje "život je strašan" jasna je referenca na frazeološke jedinice poput "strašnog svijeta". I ovo Blokovo objašnjenje onoga što je Ahmatova sadrži jasne znakove prevođenja svijeta mlade pjesnikinje, pjesničke i ljudske predstavnice nove generacije koja je već slijedila Bloka, na jezik Blokove poezije. I kao što je Altman vidljiv u Altmanovom portretu, au Petrovu-Vodkinu sam umjetnik koji je preveo Ahmatovu na svoj jezik, u poetskom portretu koji je stvorio Blok, Blok je vidljiv. Ali portreti su ipak prije svega pjesnikinja koja se na njima prikazuje. I Blokov portret mnogim je nitima povezan s poetikom mlade Ahmatove, koja ovdje postaje predmet tumačenja, prikaza i prijevoda na jezik Blokove poezije.

Značajno je da sustav sižea u pjesmi varira ovisno o strukturi jezika. Prisutnost dualnog broja i odgovarajućih oblika zamjenica u staroruskom jeziku odredila je mogućnost zapleta u "Priči o Igorovom pohodu": "Taj brat je razdvojen" - tim značajnije jer nije bilo dvoje, ali četiri kneza. No stvarna se životna situacija deformira pretvarajući se u sustav tipičnih zapleta (treba zapamtiti da između dvojine i množine razlika na razini zamjenica nije samo kvantitativna: zamjenice u množini nerazdijeljeni su objekt nasuprot jednini, dok dualne zamjenice sastoje se od dva jednaka objekta ).

Oženiti se. čest slučaj u poeziji kada se autor pjesme obraća ženi na “ti”, stupanj intimnosti u odnosu s kojom uopće ne dopušta takvo obraćanje u životu. Ovo lirsko "ti" apstraktnije je od odgovarajuće zamjenice u kolokvijalnom govoru i ne mora nužno implicirati naznaku stupnja bliskosti, jer za razliku od neknjiževnog jezika nema "daleko" drugog lica "ti" kao alternativa.

Blok A. A. Kolekcija Op.: U 8 sv. L., 1960. T. 3. P. 550.

Značajno je da “odgovori” kao da traže prekodiranje u vizualne slike i ilustracije. Oni se mogu smatrati ilustracijama riječi "oni".

Na primjer, za izolirani izraz "ja sam jednostavan", sasvim je moguće zamijeniti semantiku poput "jednostavnost je gora od krađe". Svaka parafraza izraza "ljepota je jednostavna", koja bi se temeljila na zahtjevu da se očuva osnovno značenje izjave (semantika poput "glupa ljepota" očito nije uključena u ovu izjavu), isključuje zamjenu takvih značenja.

Oženiti se. u nacrtima: “Plaši te tvoj rani procvat.”

Klauzula daje karakterističnu povredu inercije, ali unutar granica fonema zadnjeg reda.

Ovdje se po prvi put junakinja ne naziva "ti", već "ja", ulazeći u grupu "a".

Analiza pjesničkog teksta: Struktura stiha //
Lotman Yu. M. O pjesnicima i poeziji. St. Petersburg, 1996. str. 211-221.